Toggle Navigation

 

Kajsija – hrana i lek

Kajsija (lat.Prunus armeniaca) je biljka iz porodice Rosaceae. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "Jermenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potiče iz Jermenije, ali se u današnje vreme smatra da je prava postojbina ovog voća Kina i Kirgistan.

Plativoo

Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje, koja naraste i do 12 m u visinu. Listovi su srcolikog oblika, blago zašiljeni na vrhu, cvet je bele ili ružičaste boje, dok su plodovi žuti ili narandžasti. Kajsija spada u koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda koštica sa semenkom u sredini.
Kajsija je bila poznata još za vreme Rimljana. Danas se uzgaja u celom svetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su prolećni mrazevi. Pošto cveta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvet kajsije. Kajsiju su preneli u Ameriku španski misionari, a danas se najviše uzgaja u tri američke države: Kaliforniji, Vašingtonu i Juti. Najveći svetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher torte. Semenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod delovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina semenki.


Lekovita svojstva


Kajsija je zbog svog sastava veoma hranljiva i lekovita biljka. Od vitamina sadrži najviše C, vitamine B kompleksa i beta karoten (provitamin A). Od minerala ima dosta kalijuma, zatim kalcijuma, magnezijuma, fosfora, sumpora i gvožđa. Dijetnih vlakana ima veoma malo. Sto grama kajsija ima energetsku vrednost od 44 kcal, što je više u odnosu na dunju, malinu, lubenicu i dinju, ali dosta manje od jabuke, kruške, mušmule i banane. Osušena kajsija kao i breskva ima mnogo veću energetsku vrednost a ima i povećane vrednosti minerala i vitamina. Međutim, dok zdravi ljudi mogu da je jedu u svakom obliku, kao suva zabranjuje se dijabetičarima i osobama sa povišenim vrednostima holesterola, što ne važi za svežu.

Zbog velikog sadržaja kalijuma (370mg u 100g ) i niskog sadržaja natrijuma (svega 0.8mg na 100g), kao i uticaja na sniženje lošeg holesterola, kajsija deluje blagotvorno kod osoba sa bolesnim srcem i povišenim krvnim pritiskom. Zahvalna je i za odbranu organizma od infekcije, jačanje zuba i kostiju, poboljšanje vida i obnovu tkiva. Uzeta pre obroka, dobro utiče na varenje, a zbog sadržaja gvožđa treba da se nađe na jelovniku malokrvnih. Svež sok od kajsija je korišćen kod groznice, kožnih bolesti i opekotina. Danas za te bolesti postoje efikasni i dostupni lekovi, ali zbog istanjenog ozonskog omotača, uticaj kajsije na zaštitu kože od dejstva sunca i starenja je izuzetno aktuelan. Kajsija i sok od nje, ne samo da je ukusan i osvežavajući, već i ubrzava izbacivanje toksičnih materija iz organizma.