Toggle Navigation

 

Vegetarijanac ili vegan

Slični nazivi, ali ipak različiti načini ishrane sa istom karakteristikom – ne jesti meso. Biti vegetarijanac ili vegan nije isto i razlike koje između njih postoje treba poštovati, jer ni jedni ni drugi ne vole da se poistovećuju niti da ih trpaju u isti koš.

Plativoo

Veganci
Reč vegan je nastala 1940 godine i to kao izvedenica od reči vegetarijanac zato što je nekoliko članova vegetarijanskog društva u Engleskoj želelo da se razlikuje od ostalih odbacujući u potpunosti proizvode životinjskog porekla.
Veganstvo je način ishrane i života koji izbegava bilo kakvu okrutnost nad životinjama, koje isključuje bilo kakvu vrstu iskorišćavanja radi proizvodnje hrane, odeće, obuće ili u druge svrhe. Veganska ishrana se zasniva na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Vegani ne jedu meso, ribu, morske plodove, jaja, mleko, mlečne proizvode, med niti nose stvari od krzna, vune, kostiju, kože, korala, bisera niti bilo kojih drugih materijala životinjskog porekla, a mnogi vegani izbegavaju i proizvode testirane na životinjama.
Veganska prehrana
Zagovornici veganske ishrane tvrde da ovaj način može u potpunosti zadovoljiti sve potrebe organizma. Ljudskom organizmu su za osnovne nutritivne potrebe neophodne belančevine, ugljeni hidrati, vlakna, vitamini i minerali, a veganska ishrana upravo sve ovo može da osigura. Iako su mnogi zabrinuti da izbacivanje mleka, mlečnih proizvoda i jaja iz ishrane može pogubno uticati na razvoj ljudskog organizma, veganci su potvrdili da je to netačno. U veganskoj ishrani ima dovoljno vitamina počevši od vitamina A, preko cinka, gvožđa pa sve do vitamina B12. U svojim tvrdnjama veganci se oslanjaju i na istraživanja Američkog dijetetičarskog društva koje je utvrdilo da ova vrsta ishrane zadovoljava osnovne nutritivne potrebe organizma a da čak ima i velike prednosti po zdravlje.
Teorija veganske ishrane je izvodljiva, ali stvarnost je mnogo realističnija: može li se stvarno u današnje vreme živeti bez bilo kakve vrste okrutnosti prema životinjama, jer je njihovo iskorištavanje prisutno u skoro svim sferama života a ne samo u ishrani.

Vegetarijanci
Reč vegatarijanstvo nastala je od latinskih reči vegetus (krepak, čio) i vegetatio (biljka). To je način ishrane u kojoj se konzumiraju namirnice biljnog porekla (žitarice, mahunarke, voće i povrće) i eventualno namirnice životinjskog porekla (mleko, mlečni proizvodi, jaja), ali bez konzumiranja životinjskog mesa. Sloganom – meso je ubistvo- vegatarijanci naglašavaju da njihova ishrana ne počiva na ubijanju životinja.
Vegetarijanska ishrana nije novijeg datuma, već seže nekoliko hiljada godina unazad i to u Indiju u kojoj je vegatarijanstvo bilo uobičajeni način ishrane. U staroj Grčkoj, poznati filozof Pitagora je bio zagovornik vegetarijanstva, a početkom naše ere ovu vrstu ishrane su podržavali eseni, bogumili i manihejci. U XVIII veku već su uveliko poznate prednosti bezmesne ishrane, što je doprinelo širenju vegetarijanstva među sve slojeve društva. Možda ovom širenju vegetarijanstva doprinosi i činjenica da meso nije bilo dostupno svima, za razliku od žitarica i povrća koji su bili na dohvat ruke skoro svakom čoveku. Iz ovog perioda datiraju i prva istraživanja o prednostima ovog načina ishrane kada je engleski lekar Vilijam Lambe uveo modernu metodu lečenja svojih pacijenata obolelih od raka prepisujući im bezmesnu dijetu.

Prednosti vegetarijanske ishrane su mnogostruke. Nutricionisti tvrde da se smanjuje koncentracija masnoća u krvi koje uzrokuju povišen srčani pritisak, kao i slobodnih radikala koji su vrlo štetni. Prema najnovijim istraživanjima kod vegetarijanaca je niži procenat pojedinih vrsta tumora( rak debelog creva, dojke i prostate). Zahvaljujući manjem unosu masnoća vegetarijanci imaju prosećno nižu telesnu težinu, niži krvni pritisak i ređe oboljevaju od dijabetesa tipa 2.
Postoje i određeni nedostaci kod ovakvog načina ishrane, a to je da u biljnim proteinima ima manjka jedne ili više aminokiselina koje ipak ne mogu dovesti do zdravstvenih poremećaja (prehrana se može uravnotežiti proizvodima od soje, naročito konzumacijom tofu sira). Izbegavanje konzumacije ribae može dovesti do nedostatka omega 3 masnih kiselina koje služe za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Taj manjak može se nadoknaditi uzimanjem orašastih proizvoda - lešnika, badema, pistaća, oraha. Takođe treba spomenuti i mogući nedostatak vitamina B12 kojeg ima u životinjskoj jetri, ali ga ima i u žitaricama.
U svakom slučaju izbor je na svakom od nas. Da li ćemo biti veganci, vegetarijanci ili mesožderi stvar je opredeljenja i načina života, ali kao i u svemu ni u ovome ne treba preterivati, već uživati, vodeći računa da je život samo jedan i da ga treba maksimalno i zdravo dobro iskoristiti.