Toggle Navigation

 

Anđelika (anđeoski koren)

Latinski: angelica sylvestris\nEngleski: angelica\nFrancuski: herbe du Saint-Esprit \nNemački: Heiligengeistwürzel\nItalijanski: angelica

Plativoo

Opis biljke Anđelika (anđeoski koren, anđeosko drvo, kravojac) je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anisu. Dostiže visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičaste boje, a grana se samo na gornjim delovima. Listovi su veliki, dvostruko i trostruko razdeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvet je štitast sa zelenkastim i žućkastim cvetićima. Rizom je mesnat, krupan, kratak i gusto obrastao dugačkim korenjem. Koren je smeđe do crvenkastosmeđe boje. Cveta u julu i avgustu, plod je jajolik, pljosnat i krilat, žućkastobeličaste boje. Miris korena je jako aromatičan i prijatan, a ukus sladunjav, posle oštar i gorak. U nekim delovima naše zemlje raste srodna vrsta Angelica archangelica L. I jedna i druga su lekovite osim što se A. archangelica od A. silvestris razlikuje po izrazitoj aromatičnosti i skoro kuglastim, 20-40- zvezdastim štitovima. Raste u visinu 2-3 m, a donji listovi su joj dugački od 60-90 cm. Gaji se po močvarnim mestima, a uspeva i na lakom, rastresitom i plodnom zemljištu. Retko se nalazi divlja biljka. Razmnožava se semenom, koje se mora posejati čim sazri, jer brzo gubi klijavost. Dobijeni rasad se rasađuje na stalna mesta početkom jeseni i mora se često okopavati i obilno navodnjavati. Destilacijom samlevenih plodova, rizoma i korenja dobija se vrlo cenjeno etarsko ulje. Istorijat Anđelika je u upotrebi duže nego što postoji pisana istorija o njoj, a ljudi je zbog aromatičnog ukusa korena odavno koriste kao hranu, začin i lek. Do nebeskih visina uzdigli su je sveštenici i časne sestre u samostanima, gde je bila jedna od glavnih lekovitih biljaka. U prilično burnom srednjem veku bila je prava privilegija imati smiren duh i probavu, a upravo su u toj povlastici uživali staleži sveštenstva. Bio im je nužan prijatelj u svakodnevnim poslovima i uobičajenim životnim tegobama. Osim uz anđele, u hrišćanstvu se vezuje i uz Duha Svetoga, a odatle i francuski i nemački nazivi herbe du Saint-Esprit i Heiligengeistwürzel. Nije je zaobišla ni slavna sveta Hildegard od Bingena, opisujući njena i danas priznata svojstva. Slavni aperitivi, poput Benediktinera i Chartreuse, kao jedan od tajnih sastojaka sadrže koren anđelike. Njena klinički odobrena upotreba zadržala se danas u svim zemljama sveta, a posebno u evropskoj fitoterapijskoj praksi. Kineska medicina poznaje nekoliko njenih srodnika sa sličnim osobinama. Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara. Naziv, anđeoski ili sveti koren, dobila je za vreme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujući korenu anđelike, mnoštvo se ljudi spasilo od tzv. crne smrti. Opis začina Kao začin, koriste se zrele semenke, peteljke i lišće. Upotreba u kulinarstvu Pogodan začin za supe, sosove i salate. Već nekoliko hiljada godina anđelika se koristi za lek i začin. Deluje povoljno na želudačno crevne organe, olakšava varenje odstranjuje gasove i teškoće, koje zbog toga nastaju. Nije škodljiva i ne izaziva naviku. Zbog prijatnog mirisa svi je rado uzimaju. Od anđelike se proizvodi etarsko ulje u industrijskim količinama kao i tinkture, ekstrakti, alkoholature i dr. Čaj od svežih drški i korenja je veoma aromatičan i povoljno utiče na raspoloženje. Ostalo Rizomi i korenje sadrže 0, 30—1% etarskog ulja, oko 6% smole, pektina, sitosterola, kumarina, raznih kiselina i drugih materija. U plodovima ima 0, 5—1, 5% etarskog ulja, oko 16% masnog ulja, kumarina i drugih sastojaka. Glavni sastojak ulja je felandren. Semenke se koriste u industriji likera. Ulje se upotrebljava u kozmetici, posebno u proizvodnji paste za zube. Dobro deluje na želudac jer pospešuje izlučivanje sokova za varenje i ostale funkcije. Ekstrakt sirove biljke deluje izvrsno kod slabog varenja. Kapljice anđelike sa medom pomažu kod začepljenosti bronhija i protiv hroničnog bronhitisa.