Toggle Navigation

 

Beli luk (Allium sativum)

Neizbežan u mnogim jelima, poznat kao lekovita biljka, iz Azije prenešen širom sveta.

Plativoo

 

Latinski naziv: Allium sativum

 

Poreklo

Član je porodice ljiljana, poreklom iz Srednje Azije. Iako je stigao iz srca Azije, uzgajali su ga Kinezi, Jevreji, Egipćani i drugi narodi. Mnogi su ljudi u drevna vremena beli luk povezivali s večnim životom. No, znalo se da nudi mnoštvo sastojaka korisnih za zdravlje. Na egipatskom papirusu opisuje se kao sredstvo za jačanje krvi.Svaka glavica ili lukovica belog luka sastoji se od nekoliko malih češnjeva koje na okupu drži spoljna ljuska. širom sveta uzgajaju se različite vrste belog luka koje se razlikuju po boji, veličini i ukusu. Najčešći je beli luk sa belom, ružičastom ili ljubičastom ljuskom. Slonovski beli luk je džinovska vrsta, prethodnik savremenog praziluka.

Lekovitost

Beli luk je hiljadama godina poznat kao lekovita biljka širokog spektra delovanja.Od lekovitih sastojaka sadrži eterična ulja koja sadrže sumpor, specifičnog mirisa, velike nepostojanosti i osetljivosti. Od ostalih sastojaka tu su: alicin, alin, azotne supstance, biljne masti, mineralne soli, polioze poput inulina i spoj vezan za jod. Svi spomenuti sastojci u belom luku su u koncentrisanom obliku, a lekoviti su već u vrlo maloj koncentraciji.

Beli luk normalizuje ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih sudova i snabdevanje srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi. Prema rezultatima nekih istraživanja, beli luk je jedno od najboljih sredstava u prevenciji i lečenju začepljenja krvnih sudova. Snižava nivo štetnog holesterola (LDL) u plazmi, odnosno istovremeno povećava koncentraciju zaštitnog holesterola (HDL). Takođe deluje kao vazodilatator i antihipertenziv (zbog delovanja metil-aliltrisulfida).

Priprema hrane

Beli luk je rado korišćen začin u svim kuhinjama Mediterana. Provansalski umak ajoli, čiju osnovu čine majonez, maslinovo ulje i beli luk, izvrsno odgovara ribljim jelima. Grčka skordalja priprema se od kuvanog paradajza i svežeg belog luka, dok je svetski poznata tzatziki salata, kombinacija jogurta sa svežim krastavcima i beli lukom, izvrsna uz pečenu jagnjetinu s roštilja. Bez belog luka ne mogu ni italijanski prelivi za salate, pesto sos, kao ni orijentalni humus.

Iseckan beli luk upotrebljava se u pripremi toplih sosova za testeninu, gulaša i supa. Bistru supu od belog luka obožavaju španci, Italijani ga samo nekoliko sekundi provuku kroz zagrejano maslinovo ulje kako bi listovi spanaća ili delikatna salsa od paradajza dobili blagu aromu, Indijci ga dodaju u svoj omiljeni curry, dok ga Kinezi dodaju u pržena jela.